Okoliš i prostor koji uništavamo
Kao prvo, naš planet, Zemlja. Jedino mjesto za koje trenutno znamo da je nastanjeno živim bićima jest naš matični planet, treći planet od Sunca. Zemlja je jedini planet u našem Sunčevom sustavu koji ima tekuću vodu na svojoj površini, dok je ukupno tek peti po veličini. Zemlja je najveći od četiriju planeta najbližih Suncu, a svi oni sačinjeni su od kamena i metala, a samo je neznatno veći od susjedne Venere. Prije oko 4,5 milijarda godina, kada je Sunčev sustav formiran u svojoj trenutnoj konfiguraciji, treći planet, Zemlja, stvoren je kada je gravitacija privukla rotirajući plin i prašinu unutra. Zemlja ima čvrstu koru, stjenoviti omotač i središnju jezgru, baš kao i njeni srodni, terestrički planeti.
Na Zemlji se nalaze planine, doline i vulkani, baš kao i na ostalim planetima Sunčevog sustava. Gotovo 70% površine svijeta sastoji se od globalnog oceana čija je prosječna dubina oko četiri kilometra..
Zemljina atmosfera sastoji se od 78% dušika, 21% kisika i 1% dodatnih plinova poput neona, ugljičnog dioksida i argona blizu površine. Atmosfera utječe i na kratkoročno i dugoročno lokalno vrijeme na Zemlji i štiti ljude od većine opasnog Sunčevog zračenja. Uz to, štiti nas od meteoroida, od kojih većina izgori u atmosferi prije nego što udare o površinu kao meteoriti i pojave se kao meteori na noćnom nebu.
Zemljina povoljna klima i kemijski sastav doveli su do izobilja života na ovom planetu. Ono što je najvažnije, s obzirom na to da temperatura dopušta dugoročno postojanje tekuće vode, Zemlja je jedinstvena po tome što je većina našeg planeta prekrivena tekućom vodom. Prije oko 3,8 milijarda godina, ogromni oceani Zemlje bili su idealno okruženje za pojavu života.
Svi ti čimbenici rezultirali su ogromnom bioraznolikošću na Zemlji. Svako živo biće, uključujući biljke, mikroorganizme, životinje i ljude, naziva se bioraznolikošću. Znanstvenici smatraju da postoji oko 8,7 milijuna biljnih i životinjskih vrsta. Međutim, dosad je prepoznato i opisano samo oko 1,2 milijuna vrsta. To implicira da su identiteti milijuna drugih stvorenja još uvijek nepoznanica.
Jedna od poznatih vrsta smo mi, ljudi. Ljudi su na Zemlji evoluirali od izumrlih majmuna. Promatrano iz zoološke perspektive, mi smo Homo sapiensi, uspravna vrsta koja živi na tlu i koja se najvjerojatnije prvi put pojavila prije otprilike 315 000 godina.
Godine 10 000. pr. n. e., u vrijeme poljoprivredne revolucije, na Zemlji je bilo samo oko 5-10 milijuna ljudi. Industrijska revolucija počela je 1800. godine, kada je na planetu bilo oko milijarda ljudi. U 19. stoljeću porast broja stanovništva bio je potaknut kontinuiranim razvojem poljoprivrede, vađenjem fosilnih goriva i iskopavanjem minerala. U samo nešto više od 200 godina, broj ljudi povećao se za oko šest milijarda te danas Zemlja broji oko 7,9 milijarda.
Ovaj ogroman skok broja stanovnika u tako kratkom razdoblju izazvao je velike probleme. Da bi prehranili svu tu populaciju, ljudi su morali preuzeti kontrolu nad prirodom, šume su pretvorili u obradive površine, prirodna staništa uništena su za uzgoj stoke, mora su pretvorena u ribolovna područja, a sela u velike industrijske gradove. Tako velik razvitak u tako kratkom razdoblju doveo je do štetnih emisija koje su u tolikim količinama da ih priroda ne može apsorbirati i uzrokuju klimatsku krizu s kojom se planet trenutno ne može nositi.
Okoliš
Okoliš nije statičan, može se mijenjati zbog prirodnih i/ili antropogenih uzroka, odnosno prirodnih ili ljudskih.
Prirodni resursi
Postoji nekoliko prirodnih uzroka koji utječu na okoliš ovog planeta milijunima godina: vulkanske erupcije, potresi, uragani, poplave, šumski požari, pješčane oluje – samo su neki od njih i svi oni utječu na okoliš. Ipak, imali su potpuno drugačije posljedice prije i nakon porasta broja stanovništva.
Sve te prirodne katastrofe nisu bile problematične za okoliš prije nego što su se pojavili ljudi. Erupcije vulkana stvorile su nove otoke i staništa, a pepeo iz vulkanskih erupcija je iznimno plodan i hranjiv za staništa zato što sadrži ključne nutrijente poput željeza, kalcija, magnezija, natrija, kalija i mnogih drugih.
Poplave raspoređuju i talože riječne sedimente na velikim površinama zemlje koje su preplavljene slatkom vodom. Uz to, prenose i ispuštaju nutritivno bogate sedimente u ta vlažna područja, gdje pomažu razvoju i biljnog i životinjskog svijeta.
Šumski su požari na svojevrstan način od velike pomoći, eliminiraju nisko grmlje, šumsko tlo se čisti od uvelog drveća i lišća, izlaže se suncu, a zemlja se obogaćuje požarima. Postojeće drveće može postati snažnije i zdravije smanjenjem konkurencije za resurse.
A pješčane oluje u Africi prenose hranjive tvari preko Atlantskog oceana i hrane šumsko tlo Južne Amerike, poput onog u Amazonskoj prašumi.
Međutim, danas se neke od ovih pojava događaju puno učestalije nego prije porasta ljudske populacije, a to je nepovoljno i destruktivno za staništa, životinje i ljude.
Antropogeni uzroci
Riječ je o ljudskom djelovanju na okoliš. Ove promjene su u prošlosti bile beznačajne, no od 19. stoljeća i, konkretnije, 20., dobile su na važnosti zbog porasta broja stanovništva i povećanja potrošnje.
Od naših najranijih predaka ljudsko djelovanje ima utjecaj na okoliš. Od početka postojanja Homo sapiensa na planetu, ljudi su mijenjali okoliš kroz poljodjelstvo, putovanja te, konačno, urbanizaciju i ekonomsko umrežavanje. Opseg našeg djelovanja na okoliš u ovom trenutku u povijesti Zemlje navodi stručnjake na zaključak da ˝netaknuta priroda˝, ili ekosustavi oslobođeni ljudskog uplitanja, više ne postoji.
Poljoprivreda i pripitomljene životinje
Poljoprivreda, prvi značajni ljudski izum koji nam je omogućio opstanak kao vrsti, značajno je napredovala zahvaljujući potrebi za prehranjivanjem rastuće populacije ljudi. Civilizacije temeljene na odnosu lovac-sakupljač mogle su se naseliti i uzgajati vlastitu hranu zahvaljujući ranoj poljoprivredi. Uvođenje alohtonih vrsta u nova staništa te favoriziranjem uzgoja određenih biljaka i životinja u odnosu na druge, imalo je trenutan negativan učinak na okoliš.
Pripitomljavanje životinja i drugih vrsta imalo je ogroman negativan učinak na ekosustav time što se mijenjalo tlo. Ispaša životinja uzrokovala je eroziju tla i gubitak autohtonih trava, a sve to je pridonijelo klimatskim promjenama. Sada znamo da je na promjene u sastavu plinova u atmosferi velik utjecaj imao rapidan porast broja krava kako bi se zadovoljili ljudski prehrambeni zahtjevi.
Deforestacija
Uzimajući u obzir broj ljudi koji u njima treba biti smješten, gradovi i naselja moraju se graditi na većim prostorima. Kako bi se proizveo građevinski materijal i omogućio prostor za urbano i prigradsko širenje, to često implicira krčenje šuma.
Brojne posljedice deforestacije uključuju i smanjenje razine kisika (te porast stakleničkih plinova), povećan rizik od erozije tla i uništenja životinjskih staništa.
Dijem svijeta, trenutno se posiječe do petnaest milijarda stabala godišnje. Jednostavno govoreći, to nije niti mudro niti održivo za ljude, životinje i okoliš.
Obrasci padalina, kvaliteta vode i tla te zaštita od poplava pod značajnim su utjecajem šuma. Šume izravno pružaju domove i sredstva za život milijunima ljudi.
Onečišćenje zraka
Doprinoseći onečišćenju zraka, tj. ispuštanjem opasnih spojeva u atmosferu, djelovanje ljudi utječe na ekosustav. Iako može biti izazovno pokušati odrediti koji su zagađivači povezani s određenim učincima na okoliš ili zdravlje ljudi, opće je poznato da onečišćenje zraka može imati negativne učinke i na biljni i na životinjski svijet, uz problematiku zdravlja ljudi.
Onečišćenje zraka samo je jedan od tipova zagađenja. Može potjecati iz ljudskog otpada, industrijskih kemikalija ili ostalih izvora te može utjecati na tlo i rijeke. Ovi zagađivači imaju značajan negativan utjecaj na okoliš, a uzrokuju probleme poput kiselih kiša i štetnog rasta algi u oceanima, kao i štetu okolišu.
Naša potrošnja fosilnih goriva i povezane emisije CO2 jedan su od najznačajnijih načina na koji su ljudi djelovali na okoliš. Nedavna istraživanja pokazuju da su emisije CO2 povezane s gubitkom učinka ponora ugljika u šumskom zemljištu (posljedica deforestacije) i s prisutnošću čestica u zraku te propadanjem Zemljinog ozonskog omotača.
Onečišćenje vode
Onečišćenje vode odnosi se na zagađenje vode prekomjernom količinom tvari koje mogu biti štetne i za ljude i za okoliš. Količina zagađivača, njihov učinak na okoliš te kako se voda koristi – sve to utječe na razinu onečišćenja vode. Kemijski, biološki ili fizički procesi mogu proizvesti onečišćivače. Onečišćenje vode ponekad može biti rezultat prirodnih procesa kao što su vulkanske erupcije ili isparavanja, no većina onečišćenja prouzrokovana je ljudskim djelovanjem na tlo. Kako voda koja sadrži zagađivače prolazi kroz vodeni ciklus, isti putuju njome.
Kontaminanti u vodu mogu dospjeti izravno kroz legalne i nelegalne tvorničke otpade, kao i kod neadekvatnih postrojenja za pročišćivanje vode. Zalihe vode mogu biti oštećene izlijevanjem ili curenjem iz naftovoda i brodova. Krhotine mogu ući u rijeke zbog vjetra, oluja i bacanja otpada, a naročito kada se radi o plastici.
Hrvatski 
English 
Ελληνικά 
Português 
Română 
Español