Ugljikov dioksid i ugljični otisak

Carbon Dioxide

Pri normalnom tlaku i temperaturi, ugljikov dioksid je bezbojan, nezapaljiv plin. Ugljikov dioksid ima značajnu ulogu u sastavu zraka našeg planeta, dok je daleko manje zastupljen od dušika i kisika u atmosferi. Jedan atom ugljika i dva atoma kisika čine molekule ugljičnog dioksida (CO2).

Kao značajan staklenički plin, ugljikov dioksid pomaže održavanju topline u atmosferi. Bez njega bi naša Zemlja bila nenastanjivo hladna. Međutim, porast prosječne globalne temperature izazvan porastom razine CO2 u našoj atmosferi utječe na druge aspekte Zemljine klime.

U suhom zraku ugljikov dioksid je četvrti najzastupljeniji element. Atmosfera ga trenutno sadrži više od 400 ppm (dijelova na milijun). Koncentracija u atmosferi bila je blizu 270 ppm prije industrijske aktivnosti. Stoga se od početka Industrijske revolucije razina ugljikovog dioksida u našoj atmosferi povećala za oko 40%, što povećava temperaturu Zemlje.

Kako se toplina zadržava ugljikovim dioksidom?

Zasigurno ste već čuli da ugljikov dioksid i ostali staklenički plinovi zarobljavaju nešto Zemljine topline koja bi inače odlazila u svemir, no kako to točno neke molekule mogu apsorbirati toplinu? Da bi se dobio odgovor na to pitanje, potrebno je detaljno proučiti fiziku i kemiju.

Kada sunčeva svjetlost udari o površinu Zemlje, dio energije svjetlosti apsorbira se i zatim ponovno zrači u obliku infracrvenih valova, koje ljudi doživljavaju kao toplinu. Možete i sami iskusiti taj fenomen tako što ćete staviti dlan preko tamnog kamena na vruć, sunčan dan. Te infracrvene zrake penju se u atmosferu i, osim ako ih nešto ne omete, ponovno ulaze u svemir.

Budući da kisik i dušik apsorbiraju energiju valnim duljinama koje su bliske, oko 200 nanometara ili manje, dok infracrvena energija ima veće valne duljine, oko 700 do 1, 000 000 nanometara, kisik i dušik nemaju doticaja s infracrvenim valovima u atmosferi. Budući da se određeni rasponi valnih duljina ne preklapaju, kisik i dušik ponašaju se kao da infracrveni valovi ne postoje, dopuštajući toplini i valovima da putuju slobodno kroz atmosferu.

Što se tiče CO2 i drugih stakleničkih plinova, situacija je drukčija. Naprimjer, ugljikov dioksid apsorbira svjetlost u rasponu valnih duljina između 2000 i 15 000 nanometara, što se preklapa s infracrvenim spektrom. Kada CO2 vibrira, opet emitira infracrvenu energiju u svim smjerovima, nakon što je ponovno apsorbira. ˝Efekt staklenika˝ rezultat je oko polovice te energije koja napušta planet i vraća se kao toplina.

Kako su se emisije ugljikovog dioksida mijenjale kroz vrijeme na globalnoj razini?

Grafikon ispod pokazuje porast svjetskih emisija od sredine 18. stoljeća do danas.

Može se primijetiti da su emisije bile minimalne prije Industrijske revolucije. Rast emisija ostao je relativno spor do sredine 20. stoljeća. Zemaljska je kugla ispustila 6 milijarda tona CO2 1950. godine. Ta se količina gotovo učetverostručila 1990., dosegnuvši preko 22 milijarda tona. Danas emitiramo oko 34 milijarda tona ugljikovog dioksida godišnje, a emisije nastavljaju svoj rapidni porast.

Emisije CO2

Primjetno je da su do sredine 20. stoljeća Europa i SAD imale najveći udio u emisiji CO2 na svjetskoj razini. Čak i do 1950. bile su odgovorne za više od 85% emisija godišnje. Godine 1990. više od 90% emisija proizvedeno je u Europi ili SAD-u.. Međutim, posljednjeg je desetljeća došlo do značajne promjene.

Ostatak svijeta, posebno Azija, a pogotovo Kina, imao je velik porast emisija u drugoj polovici 20. stoljeća.Trenutačno SAD i Europa proizvode samo oko trećine emisija.

Ugljični otisak

Bez obzira na životni stil, svaka osoba ostavlja ugljični otisak na svijet oko sebe (svaka potrošnja, aktivnost itd.). Ukupna emisija stakleničkih plinova osobe, i izravno i neizravno, povezana s njihovim načinom života i aktivnostima naziva se ˝ugljični otisak˝. Osoba, organizacija, proizvod ili događanje, među ostalima, mogu imati ugljični otisak koji se mjeri u ekvivalentnim tonama CO2 tijekom godine.

Stvaranje i korištenje fosilnih goriva, hrane, proizvedenih dobara, materijala, cesta i prijevoza, mogu doprinijeti stakleničkim plinovima koji čine ugljični otisak osobe. Unatoč njihovoj važnosti, ugljične otiske izazovno je precizno procijeniti zbog manjka informacija i nepotpunih podataka o složenoj međusobnoj povezanosti sustava koji im doprinose, uključujući i utjecaj prirodnih procesa koji apsorbiraju ili otpuštaju ugljikov dioksid.

Kako izračunati ugljični otisak?

Postoje glavne tri kategorije u kojima se može izmjeriti ugljični otisak, po pojedincu, tvrtki ili proizvodu.

Osobni ugljični otisak je alat koji se koristi za procjenu toga koliko postupci pojedinca utječu na okoliš. Taj izračun omogućava nam da prilagodimo uzorke potrošnje i smanjimo ili optimiziramo našu energetsku učinkovitost kako bi umanjili učinak na okoliš.

Nekoliko stvari treba uzeti u obzir kada računamo naš godišnji osobni ugljični otisak. Prijevoz uključuje i rutinska putovanja, poput onih automobilom, autobusom, podzemnom željeznicom, vlakom ili biciklom, ali i ona neuobičajena, poput putovanja zrakoplovom. Veza između stanovanja i energije ovisi o čimbenicima poput vrste stanovanja (kuća, stan itd.), veličine, broja stanara, električnih uređaja koji se koriste, proizvedene energije, vrste grijanja i drugih. Uz to, postoje i čimbenici potrošnje i životnog stila koji uključuju prehranu, način zbrinjavanja otpada te kompostiranje.

Kako biste izračunali približnu procjenu Vašeg ugljičnog otiska, posjetite, primjerice, sljedeću web-stranicu: https://www.footprintcalculator.org/

Učinak poslovanja poduzeća na okoliš naziva se ugljični otisak poduzeća ili organizacije. Emisije stakleničkih plinova tvrtke moraju biti izračunati uzimajući u obzir sve izravne ili neizravne učinke koji su rezultat širenja gospodarske aktivnosti iste.

Sve više se svake godine u Europi pokušava uvjeriti poduzeća da preuzmu vodsvto u klimatskim mjerama i postignu ugljičnu neutralnost.

Ukupne emisije proizvedene tijekom životnog ciklusa proizvoda ili usluge, od vađenja sirovina do potrošnje, uključene su u ugljični otisak tog dobra ili usluge. Mnogobrojne faze životnog ciklusa uključuju vađenje sirovina i transport, razvoj proizvoda, distribuciju, uporabu te kraj korisnog vijeka trajanja.

Koje korake možete poduzeti kako biste smanjili vlastiti ugljični otisak?

Općenito, obiteljske kuće troše više energije po članu nego višestambene jedinice, pogotovo stambeni kompleksi. Međutim, postoje načini na koje možete smanjiti količinu energije koju Vaš dom koristi te tako smanjiti Vaš ugljični otisak, bez obzira na to gdje živite.

U usporedbi sa standardnim žaruljama sa žarnom niti, energetski učinkovite žarulje poput kompaktnih fluorescentnih žarulja i LED žarulja troše manje električne energije. Također možete smanjiti potrošnju energije u kućanstvu tako što ćete prijeći na LED rasvjetna tijela. Termostat koji se može podešavati automatski prilagođava temperaturu Vašeg doma s obzirom na doba dana. Vaš ugljični otisak smanjuje se kada energetski sustav Vašeg doma dobro radi zato što se tako troši manje energije.

Energetski učinkoviti uređaji troše manje energije. Potražite oznaku energetske učinkovitosti kada kupujete novu opremu poput hladnjaka, štednjaka, mikrovalne ili klima uređaja kako biste smanjili vlastiti ugljični otisak i uštedjeli energiju, novac i zaštitili okoliš.,

Gotovo sve vrste prijevoza troše energiju, a to utječe na Vaš ugljični otisak. Ugljikov dioksid ispuštaju svi automobili koji voze na benzin, a što je veći i teži automobil, to se više ugljikovog dioksida ispušta. Automobili koji se redovno održavaju troše manje energije. Pobrinite se za to da su vam gume uvijek ispravno napumpane te redovito mijenjajte filtar zraka.

Energija s farmi, iz tvornica, vozila, trgovina s mješovitom robom i ostalog, potrebna je za proizvodnju, obradu, pakiranje, prijevoz i distribuciju hrane. Ugljični otisak vegetarijanca često je manji od ugljičnog otiska nevegetarijanca zato što vegetarijanci ne jedu meso. Ako obično jedete organsku hranu, imate manji ugljični otisak zato što je proizvodnja organske hrane manje stresna za okoliš.

Čak se i čista voda koja ulazi u naše odvode i kanalizaciju mora pročišćavati u postrojenjima za pročišćavanje vode. Vaš ugljični otisak može se smanjiti i jednostavno trošenjem onoliko vode koliko vam zapravo treba.

Recikliranje štiti okoliš sprječavanjem širenja otpada na odlagališta i spalionice smeća. Vaš ugljični otisak niži je ako redovito reciklirate.

Kompostiranje koristi okolišu tako što se sprječava dospijevanje hrane i dvorišnog otpada na odlagališta te se se tako promoviraju tehnike organskog vrtlarstva. Vaš ugljični otisak smanjuje se ako kompostirate kod kuće.

Kako možete smanjiti svoj ugljični otisak?

Kliknite ovdje da biste saznali

Hrvatski