Učinci onečišćenja gradova
Urbano onečišćenje zraka i vode
Čistoća i održivost okoliša dva su problema s kojima se suočavaju gradovi diljem svijeta. Ti problemi uključuju emisije stakleničkih plinova, nehigijenske javne površine, neugodne mirise, povećanu potrošnju energije, slabo recikliranje i manjak prostora.
Jedan od najvećih problema koji se tiče zdravlja i okoliša u današnjem svijetu je onečišćenje zraka.
Emisije nastale sagorijevanjem goriva u vozilima, izgaranjem krutih goriva te industrijske emisije, glavni su uzročnici onečišćenja zraka. Ostali uzroci onečišćenja uključuju prašinu nošenu vjetrom, biogene emisije povezane s vegetacijom i dim od šumskih požara (pelud i spore plijesni).
Velik broj glavnih uzroka smrti na svijetu, poput srčanih bolesti, raka pluća i respiratornih problema kao što je astma, pod utjecajem su onečišćenja zraka. Iz priloženog grafikona vidimo da je to jedan od glavnih uzročnika smrti na svijetu.
Jedan od glavnih rizika za smrt je onečišćenje zraka. No, njegovi učinci idu dublje zato što je to značajan čimbenik kada su u pitanju bolesti u svijetu.
Onečišćenje zraka ima značajan utjecaj na kvalitetu života ljudi za njihova života, a može im skratiti životni vijek. Učinci na okoliš koncentrirani su na manjim područjima, uključujući vodene putove, jer svi dijele isti zračni i vodeni prostor.
Velike količine onečišćenja iz raznih izvora dospijevaju u urbane rijeke. To uključuje otpad, onečišćene oborinske vode iz urbanih krajolika, pokretne izvore (kao što su automobili i kamioni), stambene i poslovne otpadne vode te industrijske ispuste. Urbano stanovništvo često dijeli centralizirane izvore vode, stoga to onečišćenje predstavlja rizik za okoliš i zdravlje ljudi, kao što su smanjena kvaliteta pitke vode te vodene površine neprikladne za plivanje.
Kontaminacija vode u urbanim područjima može imati različite oblike. Nafta, guma, teški metali i ostale otrovne tvari iz automobila prenose se otjecanjem vode niz ulice. Kanalizacija koja nije propisno ili adekvatno pročišćena može sadržavati značajne razine kontaminanta kao što su fekalne koliformne bakterije, nitrati, fosfati, kemikalije i drugi mikrobi, dok su razine otopljenog kisika niske. Razina nitrata u očišćenim kanalizacijama i dalje može biti visoka. Brojna mjesta, uključujući odlagališta otpada, lokacije za skladištenje i uporabu otrovnog otpada i kemikalija, probušene spremnike za gorivo te namjerno bacanje otrovnog otpada, mogu onečistiti podzemne i površinske vode. Kisele kiše, taloženje nitrata i taloženje amonijaka – sve su to učinci onečišćenja zraka koji mogu promijeniti kemijski sastav jezerskih voda.
Održiva rješenja moraju se pronaći za urbana područja kako bi se smanjilo njihovo oslanjanje na onečišćivače i količina onečišćivača koju proizvode, kao i postiglo pravilno recikliranje ili odlaganje onečišćivača prije nego što naštete tlu, vodi ili atmosferi.
Prevencija urbanog onečišćenja često je pothvat u domeni odnosa s javnošću. Ljudi moraju biti informirani kako pravilno odložiti otpad. Najbolji način za prenošenje informacija jest pokazivanje lokacija gdje otpad završava te problema koje može prouzročiti u našim slivovima.
Divlje životinje i urbano onečišćenje
Pesticidi, industrijski onečišćivači i teški metali primjeri su toksina koji su umjetno pušteni u okoliš kao rezultat ljudske aktivnosti kao što su rudarenje i poljoprivreda.
Mogli bismo razumjeti zašto urbani divlji životinjski svijet ima veće količine toksičnih tvari jer su urbana područja poznata po većoj onečišćenosti od ruralnih. To je posljedica povezanosti prometa i industrijskih aktivnosti s onečišćenjem.
U usporedbi s jedinkama na selu, divlje životinje koje žive u gradovima i predgrađima suočene su sa zdravstvenim rizicima koji su najčešće rezultat aktivnosti ljudi. Sve u svemu, otkrili smo da su urbane divlje životinje goreg zdravstvenog stanja od onih u prirodnijim okruženjima. To je najviše zaključeno zbog više razine toksina u tkivu urbanih divljih životnija.
Razvoj infrastrukture za gospodarenje otpadom
Kako bi se poradilo na rješavanju ovog problema, potrebno je poboljšati civilnu infrastrukturu u urbanim područjima. Učinkovit ekonomski rast zahtijeva kreiranje visokokvalitetne infrastrukture koja zadovoljava zahtjevima stanovništva istovremeno čuvajući okoliš. Razvoj infrastruktura za gospodarenje otpadom ključan je za postizanje održivog razvoja. Nestajanje prirodnih resursa rezultat je rapidnog porasta broja stanovništva u urbanim područjima.
Učinkovito gospodarenje otpadom uz ekstrakciju resursa ključno je za učinkovito gospodarenje otpadom zato što je urbani otpad potencijalni resurs. Iz otpada se može dobiti nešto vrijedno u obliku materijala, energije ili hranjivih tvari, a sve to može podržati egzistenciju brojnih ljudi. Samo ulaganjem u infrastrukture za gospodarenje otpadom otpad se može pretvoriti u resurse, a to ovisi i o nizu međusobno usklađenih mjera kojima se stvaraju tržišta i povećava obnavljanje materijala koji se mogu ponovno upotrijebiti ili reciklirati. Budući razvoj infrastruktura za gospodarenje otpadom u urbanim područjima mora biti usredotočen na obnavljanje materijala, energije i hranjivih tvari zato što se resursi mogu izvući iz otpada uporabom suvremenih tehnologija.
Hrvatski 
English 
Ελληνικά 
Português 
Română 
Español